Sistemski coaching je savjetovanje bez dijeljenja savjeta. Sistemski coach ne pristupa klijentu kao izoliranom pojedincu sa svojim problemom već kao nosiocu simptoma većeg sistema kojemu pripada. Pojedinac i sistem su u neprekidnoj interakciji, pojedinac djeluje na sistem i istovremeno se nalazi u polju njegova djelovanja. U coachingu se analiziraju odnosi između klijenta i ostalih članova njegovog okruženja (obitelj, grupa, tim), razrješavaju zapletenosti i osvjetljavaju sistemski i osobni doprinosi situaciji u kojoj se klijent nalazi.
Osnovna premisa od koje se u coachingu polazi je da je klijent ekspert za rješenje svog problema, a coach mu svojom širokom paletom vještina i tehnika pruža pomoć za samopomoć. Poput majstora rasvjete u kazalištu, coach usmjerava svjetlo na one dijelove životne pozornice klijenta koji su u mraku i na kojima se, osim prepreka na koje se klijent spotiče, nalaze i previđeni ili zaboravljeni kreativni potencijali, resursi i kvalitete koji prepreke mogu ukloniti i time olakšati izbor, odluku i djelovanje.
U coachingu se obraća podjednaka pozornost na ŠTO i KAKO, dva aspekta razmišljanja, osjećanja i djelovanja – o čemu razmišljam i kako razmišljam, što osjećam i kako osjećam, što radim i kako to radim. Sistemski coaching je orijentiran na procese i rješenja, ne na probleme. U radu se, pored ostalog, koriste koncepti i formati
sistemskih konstelacija koji su prilagođeni individualnom radu.
Trajanje i učestalost coachinga određuje klijent sam - nekome će možda trebati samo mali poticaj da bi nešto pokrenuo ili promijenio, dok će drugi možda željeti dulju i kontinuiranu podršku, a treći komprimiranu i intenzivnu. Za koji god oblik rada se klijent odlučio, zadatak je pomoći mu da ojača samoinicijativu, samopouzdanje i samoodgovornost.